Što je biser?

Opisati biser i njegovu ljepotu pretočiti u riječi, je teško. Rođenje bisera je u potpunosti prirodni fenomen. Za razliku od dragog kamenja, biser je proizvod školjke koja živi u vodenim dubinama. Drago kamenje mora biti podvrgnuto raznim obradama da bi se izvukla njihova ljepota, dok biseri nemaju potrebe za ovim procesima. Nastaju u školjci sa svojim sjajem i ljepotom koje ni jedan dragi kamen ne posjeduje.

Prirodni biser nastaje kada strano tijelo uđe unutar školjke i ne može se izbaciti. Školjka počinje lučiti jedan sastojak, madre perlacea, sloj po sloj. Struktura prirodnog bisera gledano u presjeku pokazuje niz koncentričnih prstenova koji se pružaju sve do centra. Biser kultivirani se formira na isti način. Jedina razlika jeste da se strano tijelo, ručno umetne, umjesto da se sve prepusti slučaju, tj. majci prirodi. A u daljnjem postupanju, čovjek ostavlja školjci da napravi čudo. Čovjek stavlja školjke u vodu sa kontroliranom temp. i ostalim uvjetima. Periodično ih vadi da bi ih očistio od algi i ostalih vodenih parazita. Nakon određenog vremena koji varira od školjke do školjke biseri su napravljeni. Ako je sve prošlo kako treba, rezultat je lijepi biser, sjajan i vrlo vrijedan.

Umjetni biser, kako mu i samo ime kaže, napravljen je u potpunosti rukama čovjeka koristeći prirodne i umjetne materijale. Za razlikovati prirodne bisere ili kultivirane od umjetnih treba imati oko eksperta. Prirodni su lijepi, glatki, dok se na umjetnim vide prijelazi, spojevi između slojeva kada se takav bisere sastavljao.

Vrste bisera:

a) Akoya japanski
U japanu su se prve kultivacije radile na divljim školjkama, dok su danas nakon napornog rada naučnika, selektirane školjke koje mogu stvarati prekrasne bisere.
Proces počinje selekcijom odrasle školjke, najmanje trogodišnjakinje i ubacivanjem implatanata. Akoya ima dimenzije koje variraju od 2mm do 10 mm. Implantacija se vrši u najtoplijim mjesecima, između travnja i kolovoza, a izvlačenje uvijek u zimskim mjesecima. Samo mali broj školjki daje bisere za draguljarnice, a mnoge školjke odbace implatante ili pak nastane biseri neodgovarajućeg oblika. Nakon vađenja biseri se peru i tek malim obradama podvrgavaju. U grubom stanju, tek izvađeni biseri su kremaste boje ili žute, zelene. Nakon pranja sa posebnim dodacima, koje svaku proizvođač čuva kao tajnu, mijenjaju boju u srebrenastu bijelu ili roza šampanj. Stavljaju se u razne kategorije, mjere u momme-ima, japanskoj mjeri za težinu bisera (1 momm=3,75 gr)

b) Južna mora bijeli
Prelijepi biseri sa južnih mora dolaze iz Australije, Indinezije i Filipina. Školjka koja se koristi za kultivizaciju naziva se Pinctada Maxima. Ovi biseri imaju u prosjeku diametar 12-14 mm, ali može ići i do 20 mm, za razliku od Akoya koje rijetko pređu 9 mm. Ugradnja nuklea se obavlja u svibnju i lipnju, a završava u rujnu. U sljedeća dva mjeseca od kultiviranja, školjka se kontrolira, okreće. Temperatura mora može biti između 8-25 C ali idealna je ona negdje između 20-22 C. Ako je temp. niža i ritam sekrecije sporiji, sjajnija će biti madreperla, dok su slojevi puni malih kristalića aragonita koji daju lustr biseru. S većom temp. stvaraju se veći slojevi madreperle, i takav je biser manje lijep. Milijuni kultiviranih bisera se vade, ali malo ih ima komercijalnu svrhu. Razni prirodni fenomeni, planktoni, alge mogu ugušiti školjke, pa biseri ne budu savršeni i ne mogu se koristiti u draguljarstvu. Poslije vađenja, pranja, kalibriranja, dijeljenja u kategorije idu u prodaju.

c) Južna mora crni
Školjka koja raste u francuskoj Polineziji i koja nam daruje prekrasne crne bisere je Pinctada Margaritifera. Ona živi do tridesetak godina i može imati dijametar do 30 mmi težinu i do čak 5 kg. Za razvoj je potrebna temp. 24-29 C. Kada školjka ima tri godine, spremna je za ugradnju implatanta koji izaziva izlučivanje madreperle, i samo nastajanje bisera. Samo ova školjka ima tu osobnost da proizvodi madreperlu crne boje, te bisere prirodne crne boje. Samo 30% bisera izvučenih su dobri, a samo od toga su 2-3 primjerka perfektni.

d) Slatka voda
Kolijevka slatkih bisera je japanska Biwa, blizu grada Kyota.Kultivacije od 1924.-1928. god. su rađene od nuklea madreperle. Japanci tokom 40-tih otkrivaju da nije neophodan nukleo već i samo komadić nastao od druge školjke za inicijaciju kultivizacije i tako se rađaju Biwa bez jezgre. Ali danas se na tom jezeru ne proizvode biseri. One se proizvode u Japanu, na jezeru Kasumigaura, kultivizacijom bisera Kasumiga koji se mogu smatrati kraljem među slatkovodnim biserima zbog njihovog sjaja u vrućim tonovima od crvene do ljubičaste. Prizvode se u limitiranim količinama sa visokim cijenama u odnosu na ostale. Ali većina sveukupno proizvedenih slatkovodnih bisera se proizvodi ipak u Kini, u Ikechi školjkama. Veće od Akoya, narastu do dužine 30 cm, širine 20 cm sa mogućnošću prilagodbe na razne uvjete. Inseminacija se vrši djelićem “drugog sličnog životinjskog oblika” bez da se ugrađuje sfera, kao kod kultivizacije morskih bisera. Školjke se stavljaju na dubinu 2-3 m. Školjke Ikecho dva do tri puta proizvode bisere bez dodatnih radova, spontano. Ali nakon trećeg kvaliteta opada. Biseri slatkovodni, sferiki su rijetki, dok su najčešći oblici ovalni, suza. Imaju spektar boja, dimenzija, oblika, neki su i mat, ali i do sjaja stvarno predivnog. Jedna podvrsta su “biseri fantasia” zbog njihove kolorizacije, od bijele do crvene, narančaste do plavoljubičaste, lile… Zbog kineske produkcije cijene nisu visoke. Ugrađuju se u ogrlice, narukvice sa više redova, kratke ili duge, u nakit sa poludragim kamenjem.

Kultivacija i obrada

Skoro svi biseri danas u prodaji su kultivirani. Za dobivanje kultiviranog bisera potrebna je ruka eksperta koji će kirurškom preciznošću, strano tijelo ubaciti u školjku, te je vratiti u vodu, njen prirodni ambijent za neko vrijeme, koje varira od 9 mj do tri godine. Svake godine se kultiviraju milijuni školjki, ali samo mali broj se može poslati na tržište. Zbog raznih prirodnih pojava imamo nesavršene bisere sa puno “grešaka” te se nemogu koristiti za nakit. Poslije vađenja biseri se peru, dijele u kategorije, važu u mommima. Selekcija bisera se vrši pod stručnim okom stručnjaka sa mnogo godina iskustva da se vidi i najmanja pojedinost. Za razliku od umjetnih bisera, ne postoje dva iste kultivirana bisera, svaki ima svoje karakteristike dimenzija, oblika, sjaja i boje. Perforacija je jedan od najdelikatnijih postupaka, mora biti precizan, jer se može uništiti biser. Kako je svaki biser drugčiji između mnogih je potrebno pomno birati da se nađu dva ista za par naušnica a da ne govorimo pri izradi ogrlice, koliko je potrebno preciznosti, znanja za odabrati nisku jednakih bisera.

Sedam faktora koji koji utječu na vrijednost:

1) Veličina: Gajeni se biseri mjere u mm, i to zaokruženo na 0,5 mm. Veći su biseri vrijedniji, ali će vrijednost u odnosu na veličinu ipak ovisiti i od tipa bisera.

2) Oblik: Kada zamišljamo biser, obično je to savršeno loptast predmet, bijele boje i divnog sjaja. Teško je natjerati školjku da napravi to savršenstvo. Zato su na cijeni oblici koji su bliži obliku sfere. Oblik suze ili ovala ako ima pravilne proporcije je također cijenjen. Kod njih je vrlo važna simetrija. Manje vrijednosti ali ne manje atraktivni za vješte dizajnere nakita mogu biti i takozvani barok. Okrugli biser je onaj sa minimalnom razlikom od 2 %, najrjeđi su i imaju najveću cijenu. Poluokrugli ima varijaciju dijametra od 2-5%. Kako je okrugli teško naći, poluokrugli se definira kao komercijalni, ali manje vrednovan od okruglog. No kad se stavi u nakit figura kao okrugli jer se tada teško vidi razlika. Oblik suze je vrlo teška za naći. Ne treba biti predug, ali ne i puno tupast na donjem dijelu.

3) Boja: Tu imamo nekoliko bitnih stvari. To je dominantna ili osnovna boja, prelivna ili više njih i orient ili svjetlucave dugine boje koje se mogu pojaviti odmah ispod površine. Svi biseri imaju osnovnu boju ali ne moraju imati ove druge karakteristike. Cijenu u odnosu na boju diktiraju modni trendovi, ukus pojedinca ali i rijetkost poželjne boje određenog tipa. Dvije osnovne kategorije su crna i bijela. Kod bijelih tri su podvrste: biseri južnih mora, biseri japanske Akoye i riječni biseri. Boje bisera ovise o vrsti školjke koja ih proizvodi. Svi biseri kultivirani u Pinctadi maxima koje se rabe u Australiji, Indoneziji, Filipinima imaju slične karakteristike. Najčešće boje su: zlatno bijela, crvenkasto bijela, žuto limun, zlatna. Najvažnija karakteristika je da su iste boje čitavom površinom bisera. Crni biseri nastaju isključivo u francuskoj Polineziji. Najvrijednija boja na Tahitiju se naziva Peackok. Ova boja varira od zelene do sjajno ljubičaste. Ova prekrasna koloracija u Europi se puno ne cijeni, iako je po svemu najskuplji produkt. Biseri japanske Akoye nalaze se u prirodi u raznim bojama, najčešće bijelo crvenkaste i bijelo plavo, zelene. Biseri slatkih voda su raznih boja: bijele, crvene, ljubičaste, no i riječni biseri mogu biti obojeni crno ili smeđe.

4) Laster: Može se reći najvažnija karakteristika, jer biser sa lijepom bojom ali bez odsjaja ne može se definirati kao lijep. Jer laster je ono što razdvaja bisere od dragog kamenja. Ako ima dobar laster, biser je svjetao i sjajan i možete se ogledati u njemu. Sa njegovim opadanjem, opada i cijena.

5) Kvalitet površine: Kao i kod večine dragog kamenja kvalitet površine utiče na vrijednost. Nemoguće je pronaći idealno ravnu površinu bisera, ali oni koji su tome blizu a imaju i ostale poželjne karakteristike mogu biti jako skupi.

6) Kvalitet nekra: Ovo je sloj koji školjka napravila oko nukleusa. Ako je ovaj sloj tanak ili neravnomjeran, onda je i laster loš, a dugovječnost bisera umanjen.

7) Uparenost: Iako ovo ne važi za bisere koje se koriste za prstenje, privjeske, broševe, većina njih ipak dolazi u obliku niske za ogrlice. Tu je važan ovaj faktor ujednačenosti svih prijašnjih osobina. Kaže se da su ponekad potrebne godine da se upari niska Akoya bisera ekstra kvalitete.

Kao i svako drago kamenje i bisere treba čuvati od znoja, kozmetike, prašine. Osobito je štetan utjecaj znoja na boju bisera, stoga treba ih obavezno nakon svakog nošenja obrisati mekom tkaninom. Štetan je utjecaj parfema i kozmetike na konac na koji su biseri nanizani. Za nizanje bisera koristi se najčešće svila, svileni konac. Bitno je i stavljanje čvorova pri nizanju između bisera, da bi se spriječilo međusobno trljanje bisera, te da ne bude gubljenja pri puknuću konca.

U svim legandama biseri su najsretniji od svih dragulja, darujući ljubav i sreću njihovim vlasnicima. U drevnoj Grčkoj riječ biser je podrazumijevao savršenu čistoću, bio amblem ljubavi i braka i vjerovalo se da nastaje od kapi rose koja se uvuče u školjku. A u starom Rimu riječ biser je značio ljupkost i uživanje. Još ranije biseri su se nosili kao talismani, a ratnici su ih stavljali na štitove da ih štite od nesreće. Biseri su poznati i kao ljubavni nakit, pa je i jedan Aleksandar Veliki primio na dar prekrasne bisere od svoje nevjeste Roxanne. Što se tiče legendi o bojama, postoji jedna koja kaže da su divni zelenkasti biseri simbol sreće. Možda najpoznatija legenda je ona prema kojoj je Kleopatra navodno rastopila dva dragocjena bisera kako bi zavela Marka Antonija. A da su bile dragocjenosti i u Egiptu, pokazalo je i otkriće nakita u grobovima faraona.

Riječnik:

- Akoya: japanska školjka (pinctada fucata martensi), koja se koristi za kultivuranje u morima
- Ali pinguino: vrsta školjke koja proizvodi polubisere
- Amah: japanski ribari koji su do 60-tih vadili školjke Akoya za komercijalne svrhe
- Aragonit: karbonat kalcija, osnovni sastojak bisera i madreperle
- Barocco: kultivirani biser nepravilnog oblika
- Biwa: japansko jezero,gdje su se do 1928. kultivirali slatkovodni biseri
- Blister: prirodni biser nastao ulaskom parazita
- Bu: japanska antička jedinica za duljinu: 3,03 mm, i danas se koristi za mjerenje kultiviranih bisera, gdje se veličina nuklea madreperle izražava u bu: npr 2,3 bu=6,90 mm. Bu se dijeli na desetine, tj. rin
- Choker: kratka ogrlica od bisera (36-40 cm), sa dijametrom bisera skoro indentičnih, a tolerancija je oko pola milimetra
- Cultivat: termin koji označava biser koji svoj nastanak zahvaljuje ljudskoj intervenciji
- Cultivation: postupak gdje se osjemenjuje školjka u moru ili slatkoj vodi, da bi se na kraju dobio kultivirani biser
- Color: boja, važan kriterij za selekciju bisera, a ovisi o vrsti školjke proizvođača
- Endoscopio: instrument izumljen u Parizu 20-tih godina, za razlikovanje bisera kultiviranog od prirodnog pomoću svjetlosnog spektra
- Forma: važan kriterij za selekciju bisera. Za ogrlice najčešće forme su: Sferika, lagano ovalna, poluokrugla, polubarocna, barocna i produženo barocna.
- Grano: jedinica za težinu prirodnih bisera. Jedan gran=0,05 gr
- Hama-age: Akoya biser visoke kvalitete. Biseri niže kvalitete se zovu do-dama. Biseri stvarno fantastične kvalitete se zovu hana-dama
- Ikecho: školjka koja služi za kultiviranje bisera slatkih voda
- Kan: japanska jedinica za težinu, 1 kan=1000 momma=3,75 kg
- Labra d argento: vrsta školjke Pinctada Maxima, proizvodi kultivirane bisere južnih mora, srebrenaste boje, nalaze se u Australiji, Indoneziji
- Labra dorate: tip pinctada maxima, daje bisere žute boje, nalaze se na Jugo-istoku Azije
- Labra nera: tip školjke pinctada margaritifera, školjka tahitskih voda, proizvodi crne bisere
- Mabe: poluokrugli kultivirani biser
- Madreperla: materijal od kojeg su napravljeni prirodni i kultivirani biseri, sastoji se od mikroskopskih komadića aragonita .Nanosi se sloj po sloj oko stranog tijela
- Maiorca: ime za umjetno stvorene bisere
- Momme: antička jedinica za masu, 1 momme=3,75 gr
- Orient: termin za označavanje stupnja sjaja
- Pinctada: vrsta školjke za produkciju kvalitetnih biseri. Najpoznatije one koje dolaze iz južnih mora, točnije maxima i margaritifera ili za bisere Akoya fucata martensil
- Sautoir: niz bisera, sa čvorom između svakog bisera, dužine oko 80 cm, za izradu potrebna dva chokera
Soufflure: nepravilnost prisutna u jednom biseru, kada prilikom kultivacije, a prije samog kraja, organski materijal se počinje rasplinavati, te uništava sloj madreperle te se stvara biser barocca