Vrlo je važno imati na umu da dobro radno znanje povijesti dijamanta, formiranje, izvlačenje i obrade je neophodno za uspostavu odnosa povjerenja između trgovca i mušterije. Mušterija se mora osjećati sigurnom da za svoje pare dobiva dobru kvalitetu, a trgovac mora biti sposoban da im umiri savjest pojašnjenjem zašto je jedan dijamant vrijedniji od drugog.

Što je dijamant?
Riječ “dijamant” dolazi od grčke riječi “adamas”, što ima značenje neukrotiv, nesavladiv. Iako ne znamo kad je prvi dijamant otkriven, ipak znamo gdje – Indija je kolijevka dijamanata, i koja je bila jedini izvor sve do 18. st. Dijamant se prvi put spominje u knjizi otkrivenoj tek 1905. god. , a koju je napisao Indijski antički filozof koji je živio oko 300. g BC. Knjiga govori o trgovini dijamantima te kako su se i neke dažbine plaćale njima. No što je to motiviralo ljude da imaju ili prodaju dijamante? Odgovor je u mističnoj magiji koja izlazi iz lijepog, čistog dijamnta te koja drži ljude pod svojim činima. Zadivljenost dijamantima nije samo zbog njegove ljepote, već i zbog činjenice da je najtvrđi od svih dragih kamenja, te je postao predmet požude. Po indijskoj legendi svijet se stvorio iz vode i vatre, odnosno dvaju suprotnosti, što odgovara polaritetu ženskosti i muškosti. S obzirom da je vatra zaslužna za njihov nastanak i oblike, smatra se da kamenje nastavlja čuvati i proslijeđivati veliku energiju koja ih je stvorila. U staroj Grčkoj, ljudi su vjerovali da dragocjeno kamenje koje dolazi iz dalekih krajeva, su u stvari “komadići zvjezda pali sa neba”, a vjerujući u tradiciju, nazivali su ih i “suze Bogova koje su pale na zemlju”. Prema navodima rimskog pisca Plinija starijeg (23.-79. n. e) dijamant je univerzalni talisman koji sve otrove čini neškodljivim, sprečava bolesti i otklanja ludilo. Vjerovalo se da štiti ljude od zlih noćnih duhova i košmarnih snova. Vino i voda u koje je uronjen dijamant štiti od izljeva krvi u mozak, čuva od kostobolje, žutice, i srčane kapi. Smatralo se da i trudnicama omogućuje lak i sretan porod, liječi sve vrste bolesti, i zaraze, jača duh i snaži tijelo. U Francuskoj su dijamant nazvali i kamenom izmirenja, jer se vjerovalo da održava i harmonizira vezu među supružnicima. Kako su prolazila stoljeća dijamant se uzdigao do izuzetnog statusa, kao najviši ljubavni dar u mitovima i stvarnosti. Njegova ljepota, čarobnost i magičnost koja ga obavlja, blista za milijune osoba cijeloga svijeta i izriče ono što osjeća srce, a što riječi ne mogu izreći.

Dijamantni kriteriji, 4C
Kupovanje dijamanata i dijamantnog nakita je radosno i jedinstveno iskustvo, Prije svake značajne kupovine, važno je prikupiti sve bitne informacije, jer svaki dijamant, isto kao i snježna pahuljica ili otisak prsta, razlikuje od ostalih dijamanata.
Dijamant se smatra kristaliziranim mineralom. Mineral se pojavljuje u prirodi, kao neorganski materijal sa karakterističnim kemijskim sastavom. Dijamant je veoma rijedak i jedinstven zbog svog kemijskog sastava. Sastoji se od čistog ugljika, mada može biti manjih tragova i od drugih kem. elemenata koji mogu utjecati na boju ili oblik. Vrlo je važno, a u svezi formiranja dijamanta , da se dijamant formira samo na određenim temperaturama i tlakovima. Ako se temp/tlak odnos poveća, kristal može izgoriti ili pretvoriti u grafit. Kristalizacija dijamanata se odvija između 150-300 km ispod zemljine površine, pod ogromnim tlakom 45-60 kbar, i vrlo visokim temp. 1500-1800 C. Od svih prirodnih materijala nađenih na zemlji dijamant je najtvrđi. Također je odličan toplinski vodič, perfektan električni izolator i najtrasparetniji materijal. Zbog svojih svojstava dijamant se može koristiti u mnogim granama industrije: medicina, istraživanje svemira, optika, naftne bušotine…

- Kem. sastav: C ugljik (99, 5%)
- Sistem kristala: kubni
- Index refrakcije: 2, 417
- Spec. gustoća: 3, 52
- Tvrdoća (Mohs skala): 10
- Disperzija:0, 044
- Boja: sve

Težina u karatima (carat weight), čistoća (clarity), boja (colour), i rez (cut), određuju vrijednost dijamanta. Ova četiri parametra se zovu 4C, te su neraskidiva.

TEŽINA
Težina u karatima je standardna jedinica za vaganje kamenja uključujući i dijamante. Riječ karat dolazi od kuara sjemena Afričkog Coral stabla ili iz grčke riječi Keration, sjemena rogača. Kada sazriju ta sjemena imaju gotovo istu težinu (0, 197 gr) te su ih stari trgovci koristili za vaganje. Karat se prihvatio kao standardna jedinica za težinu 1907. g u Evropi a 1913 u Americi. I tako 1 carat=0, 20 grama, ili možemo reći 5 carata=1 gram. Kratica za karat je “ct” a za karate “cts”. Najtačnije mjerenje a i najpraktičnije mjerenje težine je upotrebom električne vage. No treba napomenuti da se izraz karat koristi osim kod kamenja, i kod zlata. No tu ima drugčije značenje, jer tu označava količinu čistog zlata u zlatnoj slitini. Najveći, obrađeni dijamant, dobre kvalitete, se zove “Velika zvijezda Afrike” ili ” Culin 1 “. Otkriven je 1905. god. u “Premier” rudniku u Africi. Izrezan je u obliku suze, kaplje i ima težinu od 530,20 ct. Dijamant je izrezan iz sirovog Culina, koji je težio 3106 ct, zajedno sa “Lasserstar of Africa” od 317, 40 ct i još 104 dijamanta gotovo savršene boje i jasnoće. Danas se ti dijamanti nalaze na britanskoj kruni i kraljevskom žezlu.

ČISTOĆA
Čistoća je prisutnost unutrašnjih i vanjskih karakteristika koje dijamant može imati. Unutarnje karakteristike su poznate kao inkluzije, te se nalaze potpuno unutar dijamanta ili onih koje izlaze na površinu. Vanjske se nalaze na površini dijamanta i najčešće se mogu makniti poliranjem faseta, te se može reći da važnost i vidljivost inkluzija određuje čistoću. Inkluzije su sve vrste unutrašnjih nesavršenosti, nastale prije, za vrijeme ili poslije kristalizacije dijamanta. A mogu biti razna puknuća, uključeni kristali, čvorovi,… Gradacija čistoće se obavlja pomoću 10X povećanja. Iako mikroskop se može koristiti za indetifikaciju i potvrdu, ipak najpraktičniji alat za gradaciju je 10X triplet lupa. Kod gradacije gledamo inkluzije i uzimamo u obzir njihovu prirodu, veličinu, broj, mjesto, i boju. Kad gledamo praktičnost gradacije IGI skala počinje sa Internally flowless (IF), a završava sa pique /imperfect 3. Flawless dijamant je najrjeđi i ima najveću oznaku čistoće zato što nema inkluzija i površinskih deformacija vidljivih pod lupom 10X. Stoga razlog zašto neki dijamant vrijedi više od drugog je što je “čišći” te ima manji broj inkluzija, što su na manje vidljivom mjestu te nemaju izražajnu boju. Čovjek ponekad pokušava podići ili unaprejediti prirodnu čistoću dijamanta podvrgavajući ga tretmanima poput laserskog bušenja ili ubrizgavanjem dodataka koji će podići transparetnost.

Skala čistoće:
Oznaka – stupanj
IF – internally flawless
VVS 1 – very, very slightly included 1
VVS 2 – very, very slightly included 2
VS 1 – very slightly included 1
VS 2 – very slightly included 2
SI 1 – slightly included 1
SI 2 – slightly included 2
P 1 – pique 1
P 2 – pique 2
P 3 – pique 3

Opisi:
IF – nema inkluzija vidljivih uvježbanim okom pod 10X povećanjem
VVS1- minijaturne inkluzije, vrlo teške za odredit pod 10X povećanjem
VVS2 – minijaturne inkluzije teško odredljive pod 10X povećanjem
VS1 – veoma male inkluzije prilično teško odredljive pod 10X povećanjem
VS2 – veoma male inkluzije prilično lako odredljive pod 10x povećanjem
SI1 – male inkluzije lako odredljive pod 10X povećanjem
SI2 – male inkluzije očigledne pod 10X povećanjem, ali nevidljive golim okom
P1 – velike i brojne inkluzije, teške vidljive sa golim okom
P2 – velike i brojne inkluzije, vidljive golim okom i koje smanjuju malo briljantecu
P3 – velike i brojne inkluzije vidljive golim okom, smanjuju briljantecu, izdržljivost i samu vječnost dijamanta

BOJA
Dijamanti postoje u svim duginim bojama. Točno je jedino da u prometu najčešći oni bezbojni ili približno bezbojni. Ako je dijamant ugrađen u nakit, boja metala može da maskira ili istakne boju kamena. Boja je jako važna karakteristika dragog kamenja iako ona u večini slučajeva nije glavna za određivanje same vrste kamena. No, najčešće boje dijamanta su: žuta, smeđa, siva, zelena. Boja je najčešće nejednako raspoređena unutar dijamanta i pod povećanjem koncentracije boja se može vidjeti. Razlog tome je prisustvo drugih elemenata osim ugljika: bor, aluminij, bakar,… kao i atoma dušika koji zamjenjuje neke ugljikove atome.
Boja dijamanta se definira kao količina vidljive boje koja se može primjetiti golim okom. Boja dijamanta je uzrokovana selektivnom apsorpcijom svjetla. U nekom rijetkim slučajevima dijamanti dolaze u bojama kao što su plava, narančasta, roza, ljubičasta, i crvena. Ako se ove boje prirodno pojavljuju mogu se nazvati i “Fancy” boje.
Kroz zadnje stoljeće čovjek je naučio kako tretirati dijamant, kroz korištenje radijacije, visokih temperatura, tlakova za pobnoljšanje njihove prirodne ljepote kako bi dijamanti tada postali poželjniji. Treba naglasiti da pomoću ovih procesa ne možemo obojeni kamen pretvoriti u bijeli, te da i ovi umjetno obojeni dijamanti nisu skuplji od prirodnih zbog uloženog rada, energije, te i ne mogu dostići cijenu koju ima prirodni obojeni kamen iste boje.

Gradacija:
G. I. A – SCAN.
D – river
E – river
F – top wesselton
G – top wesselton
H – wesselton
I – top crystal
J – crystal
K – top cape
L – top cape
M – cape
N – cape
O, P, Q, R – light yellow
S, Z – yellow

Dakle, za označavanje kvalitete boje dijamanta koristimo tablicu vrijednosti GIA, (Gemological Institut of America)

REZ
Sama riječ “cut” (rez) ima različita značenje. Sinonim je izrađivati:kombinacija operacija koje definiraju oblik dijamanta. Sve što pridonosi stvaranju određenih uvjeta bilo dobrih ili loših, briljantece, disperzije ulazi pod kvalitetu reza. A to su proporcija, poliranje, simetrija.
Kad razmatramo rez, prvo moramo obratiti pažnju na oblik faseta. Najpopularniji oblik je okrugli. Svi ostali oblici se mogu nazvati “fancy” (markiz, oval, srce, suza). Za bolju analizu reza, dijamant se gleda sa strane i tada se gornji dio naziva kruna, srednji pojas i donji paviljon.
Zbog svojstva da pokaže najveću količinu povratne svjetlosti, briljatni rez je daleko najpoželjniji oblik reza, jer povratna svjetlost je ono što dijamantu daje posebnu ljepotu. Kada svjetlost izlazi iz fasete prikazuje se kao jako bijelo svjetlo. Kada svjetlost se reflektira iz dijamanta, ona se razbija u više zraka (crvena, narančasta, žuta, zelena) te promatrač vidi tu pojavu, zvanu disperzija. U 15. st. je otkriveno da tvrdoća dijamanta nije ista u svim osima, te se tako omogućava rezanje dijamanta. Rezanje dozvoljava promjenu neuglednih grubih kamena u prekrasne fasetirane dijamante, te tako podižući magiju mita koji ih okružuje.
Rezanje dijamanta zahtijeva dobro planiranje i precizno izvršenje. Ponekad jedna osoba vrši rezanje, a nekad grupa rezača gdje svaki od njih obrađuje svoju fazu. Najvažniji zadatak je napraviti što je moguće bolji dijamant. Nije cilj napraviti idealni već pokušati zadržati što veću količinu sirove težine i da bi se izvukla maksimalna količina povratnog svjetla. Dijamant mora biti izrezan prema dobroj proporciji i balansi sa ciljem da se zadrže sva svojstva.
1919. Marcel Talkowsky razradio je matematičku formulu za rezanje dijamanta u preciznim kutevima i proporcijama tako da se dobija optimalna količina svjetlosti koja se reflektira i prelama. Ovom formulom dobija se izvrsna ravnoteža, visok odsjaj i intezivno svjetlucanje. Manje od 1% dijamanata na svijetu danas ima idealni rez. Da bi se dosegla ta kvaliteta treba žrtovati veliki dio izvornog dijamanta, a dobiju se prekrasna kamenja koji dostižu vrlo visoke vrijednosti. To je standard na osnovu kojeg se režu svi ostali dijamanti. Rez i proporcija u trgovini dijamanata su također poznati kao njegova faktura, a kvaliteta se uglavnom opisuje vrijednostima kao dobra, vrlo dobra, srednja, ili oskudna faktura.
No, treba objasniti i razliku između termina dijamant i briljant, naime ovo je vrlo često postavljano pitanje. Odgovor je vrlo jednostavan: briljant je izbrušeni kristal dijamanta. U svijetu puni naziv za ovaj oblik brušenja dijamanta je “diamond round brilliant cut”, no mi jednostavno kažemo samo briljant.

Proporcije briljanta se mjere u postotcima u odnosu na prosječni dijametar. Dimenzije preporučene od strane M. Talkowskog su:
1. veličina ploče (stola): 53%
2. visina krune: 16,20 %
3. dubina paviljona: 43,10 %
4. kut krune: 34,50 %
5. kut paviljona: 40,75 *
6. debljina pojasa: 1%- 4%

Kada svjetlost prodre u pravilno izrezan dijamant, reflektira se od jedne stranice na drugu i vraća se kao sjajna duga. Ako dijamant nije pravilno izrezan, svjetlost se gubi, izlazeći iz donjeg ili bočnog dijela dijamanta. Ako je dijamant rezan tako da je paviljon predubok, veliki dio svjetlosti se reflektira prema suprotnim stranicama pod nepravilnim kutem i gubi se izlazeći sa strane. U ovom slučaju dijamant bi mogao prikazati crno središte. Ako je dijamant rezan tako da je paviljon preplitak, svjetlost se gubi preko donjeg dijela.

CERTIFIKAT
Certifikat je izvješće o klasifikaciji dijamanta. Ima za cilj potvrditi čistoću dijamanta i vrednovati svaku od važnih osobina koje utječu na kvalitetu, ljepotu, težinu, dakle i na vrijednost istog. Takav dokument je također koristan i u osiguravajuće svrhe, s obzirom na to da informacija koja je tamo sadržana jest osnovna za indetifikaciju kamena. “Smaragd-B. Vama” stoga izdaje svoj foto-certifikat, sa svim podacima potrebnim za prepoznavanje artikla. Tu se nalazi fotografija artikla, oznaka kvalitete zlata, njegova težina, te naravno i svi podaci o ugrađenim dragim kamenjima.

IMITACIIJE
Zbog svoje velika cijene, dijamant zaigra maštu naučnika, ali i prevaranata da naprave imitaciju, ponekad zapanjujuću ali uvijek prijeteću.
Još u 18. st. Nijemac Van Strauss je otkrio da polirano staklo prekriveno Mercuriem daje briljantecu, koja se može usporediti sa onom dijamanta, i u to doba je to bio priličan uspjeh. Imitaciju je lako otkriti, no i danas strass staklo se može naći u “fancy” draguljarnicama.
Cubic zirconium oksid je sigurno najsavršeniji od svih simulanata. No ima i veću gustoću što znači da za istu težinu imamo manji kamen od dijamanta. Može se brzo otkriti jer njegova tvrdoća po Mohs skalin je 8-8.5 a i po refrecto indexu koji je 2,18. Zbog male tvrdoće rubovi između faseta su najčešće oštećeni.
Syntetic Moissanite je prvi pravi blizanac dijamanta. Laboratorijski uzgojen ima najbližu kolekciju svojstava kao dijamant, od svih drugih simulanata. Ovaj novi materijal testira se kao pozitivan (kao dijamant) na postojećim električnim dijamantnim testerima, kao i na toplinskim probama. Ima tvrdoću od 9, 25-9, 50, spec, gustoću 3, 22; i indeks refrakcije od 2,65-2,70. Za njegovu indetifikaciju koristi se proba gustoće, naime u otopinu metylen iodid (gustoća 3, 30), uronimo dijamant (gustoća 3, 52), on pada na dno posude dok syntetic moissanit (gustoća 3, 22) ispliva na površinu. Kada su ugrađeni potrebno ih je gledati pod 10X puta povećanjem kroz fasete krune i tražiti dubliranje i jaku disperziju. I na kraju uništavajući test, kada se iglom sa vrhom od borozona (tvrdoća 9, 75) zareže po ispitivanom kamenu. Svi materijali osim dijamanta će biti zarezani.